Čaklovac

Na strmom brežuljku, na sjevernim izdancima Psunja, a južno od ceste Pakrac–Požega, blizu sela Dragović nalazi se Čaklovačka gradina. Grad je u srednjem vijeku imao važan strateški položaj jer je kraj njega prolazio put od Kamengrada i Požege u smjeru Pakraca. Tvrđava je podignuta u 13. stoljeću na posjedu Sv. Ivana Jeruzalemskog. Spominje se u 15. stoljeću pod imenom Csaktornya, a u kasnijim dokumentima i pod imenom Čakovec, da se na kraju udomaćio naziv – Čaklovac.

U 15. stoljeću podno tvrđe razvilo se jako podgrađe s karakteristikama obrtničkog i trgovačkog mjesta. Nalazio se u sastavu Križevačke županije i bio je njena najistočnija obrambena utvrda. Bilo je to prije dolaska Turaka ujedno i najistočnije mjesto do kojeg se u taj dio Slavonije proširio kajkavski govor. Nakon templara bio je vlasnik Čaklovca ban Petar Keglević, a zatim Franjo Tahi od kojeg su Turci osvojili grad 1544. godine.

Za vrijeme Turaka izgubio je Čaklovac svoj nekadašnji značaj, jedino je ostao snažno vojničko uporište. Čaklovačke age bili u poznati po svojoj nasilnosti i pljački okolnog stanovništva. U tome se posebno isticao čaklovački Rustan-aga.

Odlaskom Turaka krajem 17. stoljeća Čaklovac je napušten. Od te velike utvrde ostala je sačuvana, ali prepolovljena peterokutn  glavna kula za koju početkom 20. stoljeća Đuro Szabo navodi da je to „pravi Wohnturm, unutar četverouglast, izvana peterostran, pet katova visok …„. I sadašnji ostaci te kule tornja djeluju impresivno. Kutovi kule povezani su i pojačani tesanim kamenom, a u njenoj unutrašnjosti još su vidljivi ostaci gotičkoga kamina koji je ostao u uglu „visjeti„ na višem katu. Oko te kule još su vidljivi ostaci obrambenog zida s opkopima.