Antunovo vrelo

O povijesti voda na području Lipika najbolje će pričati Antunovo vrelo. Na prostoru današnjeg parka je stoljećima izvirala ljekovita voda, građeni su natkrivene kupelji i bazeni na prirodnom izvoru. No da bi se potpuno iskoristila svojstva vode bilo je potrebno doći do podzemnog izvora. 19. stoljeće sa sobom nosi stručan i ozbiljan pristup korištenju lipičkih termalnih voda i počinje građenje prve bušotine. Prvi arteški bunar je izbušen ručno, do dubine od 235 metara 1870. godine, a temperatura vode je bila 64 °C. Budući da je tadašnji park bio u vlasništvu Antuna Knolla, nazvan je Antunovo vrelo. To je bila jedna od prvih bušotina termomineralne vode ovog dijela Europe. Iznad izvora izrađen je mali paviljon sa četiri slavine iz kojih teče pitka ljekovita termalna voda koja ima jake balneološke karakteristike po količini fluorida te sadržaju dominantnih iona: natrija, hidrogenkarbonata i klorida koji čine balneološku karakteristiku vode. Osim što se koristi kao kupka, lipička voda se zbog svoje ljekovitosti uvelike upotrebljava i za piće. Izvor služi kao odmorište, ali i kao glazbeni paviljon.