Čaglin
Naselje Čaglin je sjedište općine u kojoj živi 2.691 stanovnika u 31 naselju. U samom Čaglinu živi 677 stanovnika. Brdoviti krajolik i nerazvijenost primoravaju stanovništvo na odlazak u naselja sa povoljnijim uvjetima za život obično izvan prostora općine. Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom i ratarstvom.
Stari Čaglin bio je rasut po južnom obrežju, a novi Čaglin uz prugu i put prema Bektežu. Predturski Čaglin morao jo biti negdje uz Londžu prema Ruševu, jer se tamo spominje uz Londžu ruševina stare crkve sv. Ivana. Do osnutka župe u Ruševu poslije Turaka pripadao je Čaglin sesvetačkoj župi (sv. XV. ). Kad je na javnoj draži godine 1882. Vjenceslav Turković trgovac iz Karlovca kupio kutjevački veleposjed uz izgrađenu željezničku prugu Pleternica — Našice novi je vlasnik izgradivši pilanu u Irenovcu podigao 50 kilometara uskotračne industrijske željezničke pruge kojom mu je željeznice dovozila sa svih strana iz okolnih planinskih šuma vlakovima tehnički drvni materijal na novu pilanu.
Na isječenim šumskim predjelima nastale su površinski velike krčevine, provedena parcelacija zemljišnog posjeda pa je tako već početkom stoljeća počela kolonizacija. Na pojedinim ekonomijama i šumsko gospodarstvo irenovacke šumarije, zbog nedostatka radne snage su naseobine Milanlug zapadno od Čaglina te Darkovac, Vlajevac i Zdenkovac istocno od Čaglina.
Na dobru ili ekonomiji Vlajevac izmedu željezničke postaje Čaglin i Ljeskovica. Zabilježio je Zdenko Turkovic u knjizi »Sedam stoljeca dilira Kutjevo prvu kolonolizaciju od 40 obitelji u Čaglin 1901. Tako je počela kolonizacija, to jest naseljavanja manjih radničkih obitelji iz udaljenijih krajeva domovine4, do tada jos ne naseljene. Oko pilane nastalo je šaroliko selo Irenovac.
Uz čaglinski kolodvor počele se graditi kuće i nastao Novi Čaglin. Selo Ruševo je u općini po broju stanovnika odmah iza Čaglina. Spominje se prvi puta 1221. godine kao plemićki posjed, a 1251. kao naselje s crkvom Sv. Nikole. Kao župa 1335. i kao vila i gospoštija 1422. pa na dalje. Samo sjedište gospoštije je bilo na brežuljku između Ruševa i Sovskog Dola gdje i danas leže opkopi kao ostaci nekadašnjega utvrđenog plemićkog dvorca.
Godine 1545. prvi puta se spominje selo Sovski Dol u Turskom Poreskom popisu i upravo je to dokaz da je selo postojalo i u srednjem vijeku i da mu ime nisu dali Turci nego netko drugi puno godina ranije. Sljedeće selo iza Sovskog Dola na cesti do Đakova je Paka. Od godine 1281. kada se Paka prvi puta spominje, u njoj je živjelo više plemića i posjednika i zaselaka: Mala Paka kod sv. Katarine ( današnja Paka), Mala Paka kod sv. Imre ili Emerika (danas Imrevci), Kindrova Paka ( Kindrovo) i Kraljevska Paka.
Najistočnije selo čaglinske općine su Imrijevci. Dr. Josip Buturac smatra da naziv ” Imbrijevci” dolazi od neznanja i samovolje školovanih ljudi Selo Dobrogošće se 1345. godine spominje prvi puta kao posjed plemića koji su imali pridjev “od Dobrogošća”. Migalovci se spominju 1422.,1450. i 1498.god.Godine 1335. se Djedina Rijeka prvi puta spominje kao župa, a kasnije kao plemićki posjed i župa. Djedina Rijeka je danas poznata po međunarodnoj biciklističkoj utrci koja se održava svake godine 15. kolovoza i posvećena je časnoj sestri Josipi Nevistić koju su partizani mučki ubili u II. svj. ratu.
Selo Ljeskovica je nekada pripadala našičkom plemićkom rodu Aba, a prvi puta se spominje 1322. godine. Kao selo sa sedam kmetijskih zemljišta i selišta, godine 1534. se prvi puta spominje Sapna. Kroz nekoliko mjesta teče riječica Londžica. Londža je turska riječ koja znači: esnafski odbor ili poglavica obrtničkog ceha, po tome zaključujemo da je ime u ovakovom obliku nastalo za turskog vladanja, a kako su se posjedi i rječica zvali u srednjem vijeku nije utvrđeno.
