Pleternica

Pleternica je gradić koji se nalazi na samom ulazu u Požešku kotlinu, na mjestu gdje se spaja Orljava i Londža, a Požeška gora i Dilj tvore prirodna vrata u Vallis aureu. Sa svojih nešto više od 11 000 stanovnika (naselje Pleternica i 38 okolnih sela) drugi je grad po veličini i broju stanovnika u Požeško-slavonskoj županiji.

Područje Pleternice kontinuirano je naseljeno od prapovijesti, čemu svjedoče brojni materijalni ostaci kamenodobnih kultura. Konkretnije ime naselja i njihovih stanovnika susrećemo tek u srednjem vijeku iz kojega su nam sačuvani povijesni izvori koji prekidaju tisućljetnu šutnju. U župnoj spomenici spominje se 1270. godina kao prvi spomen naselja. U prvim srednjovjekovnim ispravama Pleternica se spominje pod imenom svoga nebeskog zaštitnika, Svetog Nikole. Navode se i ostala naselja koja danas pripadaju Gradu Pleternici, poput Komorice, Ratkovice, Bresnice… 1483. prvi puta se naselje spominje kao Pleternica. Iz srednjega vijeka na području Grada Pleternice sačuvano nam je nekoliko vidljivih građevina, poput crkve sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, crkve sv. Mihovila Arkanđela u Ratkovici, crkve Svih Svetih u Sesvetama, Viškovačkog grada…

U 16. stoljeću sve je veća opasnost od Osmanlija, ratobornog naroda s istoka, pa tako Pleternica, ali i cijela Požeština padaju pod njihovu vlast i postaju sastavni dio Osmanlijskoga Carstva. Pleternica se u osmanskim dokumentima spominje kao Pleternik, u sklopu Požeškog sandžaka. Pod osmanskom upravom ovaj kraj ostaje sljedećih 150 godina, do 80-tih godina 17. stoljeća, kada kreće pokret za oslobođenje pod vodstvom fra Luke Ibrišimovića. 1691. oslobođena je cijela Slavonija.

U sljedećem razdoblju, u kojemu je prostor oslobođen od Osmanlija potpao pod Habsburšku Monarhiju, Pleternica je gospoštija u sklopu okruga Požega. Dio južnih sela koja danas pripadaju Pleternici izdvojena su i pridodana Vojnoj granici. U 18. stoljeću obnovljena je i Požeška županija. Pleternica je pripala barunu Imbsenu, a zatim prodana barunu Trenku. U to je doba u središtu Pleternice stajala ogromna građevina, koja je također pripala Trenku i u njegovo doba postala vojarnom. Nakon Trenkove smrti Pleternica je prodana barunu Ivanu Peterffyju, a zatim barunu Svetiću. 1835. Pleternica poveljom kralja Ferdinanda V. Habsburškog dobiva status trgovišta s pravom održavanja sajmova. Status trgovišta je tada mjestu donosio značaj veći do sela, a manji od grada. Pleternicu obilaze brojne ličnosti, poput bana Jelačića, cara Franje Josipa I., ban Héderváry. 1891. Pleternicu kupuje Brodska imovna općina. Uskoro u naselje dolazi pruga i postaja, a utemeljeno je i vatrogasno društvo nakon velikog požara. 1907. utemeljena je Hrvatska čitaonica (danas Hrvatska knjižnica i čitaonica Pleternica). Počinje i jača proizvodnja u Pleternici i naseljima koja joj pripadaju, pa se tako na Požeškoj gori iznad Ratkovice otvara rudnik ugljena, a u Pleternici počinje raditi pilana. Prvi svjetski rat prolazi, a nakon rata u naseljima raste hrvatski domoljubni osjećaj koji je pobudio Stjepan Radić, vođa hrvatskog seljačkog pokreta (posjetio je Pleternicu 1924.). 1926. otvorena je električna centrala u Pleternici. Dolazi Drugi svjetski rat u kojem sudjeluju brojni Pleterničani. Naselje dočekuje završetak rata potpuno razrušeno, a nestaju i dva glavna motiva Pleternice: srušena je crkva sv. Nikole i tzv. Trenkova vojarna. Obje građevine nova vlast nije namjeravala obnoviti, tako da Pleternica počinje graditi novu budućnost u otežanim uvjetima. Od 1955. župnik Petrak počinje služiti devetnice Gospi od Suza na temeljima srušene crkve i tako započinje tradiciju koja svake godine Pleternici dovede tisuće hodočasnika. Nova je crkva izgrađena 1971. pokraj temelja stare. Nakon Domovinskog rata, u kojem su svoj obol dali i brojni Pleterničani, Pleternica dobiva status grada (1997.), a u posljednje vrijeme gradi svoj novi identitet na turističkim potencijalima ovoga kraja.